Junačke zgode Juker'sa i Vailianta


Štovani čitatelju!
Zgoda o kojoj će biti govora ni u kom slučaju ne spada u najobičnije događaje i sivu svakidašnjicu. Ne, nije to ni plod nečije nezdrave fantazmagorije, niti uma smućenog koječime, kako bi se nekom površnom analitiku moglo pričiniti. Ovo s čime se mi ovdje susrećemo junačka je priča o vitezovima, vještici i princezi, pravoj pravcatoj, u bijeloj prozračnoj haljini, s onim tuljcem od šešira na glavi. Napokon, tu će biti govora i o vrijednostima koje su netragom nestale s gašenjem tog mladog i časnog doba. Bit će tu borbe, suza i junaštva koje nadimlje ponositu grud sve do osjećajnih meteorizama, što god to imalo značiti.
Evo kako je to bilo:

 

Kralj je imao tri sina i kći zrelu za udaju. Prvi od trojice sinova bio je najsnažniji, drugi najbrži, a treći, najmlađi sin, bio je najljepši - sve u svemu, skupina momaka odistinski plemenita značaja, ali o njima ovom prilikom neće biti govora, jer oni s pričom koja je pred nama imaju veze koliko bi zajedničkog imali kakav nezaposleni krovopokrivač i hrpa stajskog gnojiva.
 

Elem:
Baš kad je kralj već sve u šesnaest razmišljao o izglednim partijama za svoju bogatu, no prilično neuglednu kći i kad se oko nje svila sva sila pripuza što se naslađivahu mogućim izgledima, došlo je do tragičnog događaja. Jednog popodneva, prateći se na lutnji i uglazbljujući neke svoje ranije refleksije, princeza je sjedila podno sjenice koja je od prostačkih sunčevih zraka djelotvorno štitila njenu nježnu gospodsku pût.
Dakle, zabavljena pjevom, samozadovoljno uživajući u glazbi, princeza Gillerra Endurro nije primjećivala ništa u svojoj okolici, tako da bi učen čovjek ili lovac u prolazu lako pomislio da ima kakvog tetrijeba u rodoslovnom stablu.  Je li to odistinski moguće, vrag će ga znati, jer svakakvih se čuda dalo vidjeti na raspusnim orgijama koje su priređivali njezini izrođeni preci. Baš kad je iskrivila lice od napora, boreći se s jednim visokim tonom, iz grma iskoči zli Jamasa, zvekećući tokama i svijetlim oružjem, te je poput vreće krumpira naprti na rame i odnese dok je ona i dalje pjevala i prebirala po strunama lutnje, ništa ne primjećujući. Tek kad pjesma utihnu, primijeti mladica da se nalazi svezana na sedlu te da brzo jezde prema Jamasinom dvorcu, koji se nalazio nedaleko kraljeva ladanjskog imanja.

 

“Avaj, avaj!” jadikovala je nježna Gillerra.
 

“Što je sada?” upita je zli Jamasa.
 

“Nesretniče, kako li si se usudio oteti me? Mene, miljenicu staroga kralja. Zar ne misliš da će me doći tražiti moja braća i očevi vojnici? Oh, propasti, hoćeš li me obeščastiti, želiš li ubrati cvijet moje nevinosti koji kao skroman pupoljak....”
 

“Nisi te sreće,” prekine je zli Jamasa. “Oteo sam te jer želim od tvog oca dobiti otkupninu, novac koji po pravdi i rezonu ionako meni pripada.”
 

“Ali, taj novac nije njegov, već moje majke.”
 

“Baš zato i govorim. Tvoja majka i ja smo...”
 

Gillerra se trgne preneraženo.
 

“Znam! Ti si moj otac.”
 

“Gillerro, ja sam stariji od tebe tri godine.”
 

“I s tri godine si već...”
 

“Ja nisam tvoj otac, glupačo. I zašuti već jednom.”
 

Gillerra nadureno zašuti i smrknuto stade zuriti u krajobraz što je promicao, povremeno ispustivši tek tihi:

“Avaj, avaj.”
 

Kad su stilgli do njegova dvorca, vojnici preuzeše princezu, koja je cijelo vrijeme jadikovala da će je, eto, sad obeščastiti i uništiti njezin cvijet dok je još pupoljak, ali iskusni ratnici nisu nasjedali, već su nježan pupoljak bacili u tamnicu u katakombama dvorca. Jamasa im naloži neka joj daju samo kruha i vode dok se on ne vrati s puta i osigura obranu od napada, koji će sigurno usljediti kad kralj sazna da mu je kći miljenica oteta. S Jamasom je stari vladar imao nekih nerazriješenih računa još od prije, kad je njegovu ženu poučavao govorništvu.

 

Cijela besplatna e-knjiga je na:

 

https://dl.dropboxusercontent.com/u/1542079/J%26V_book_hrvatski_ipad.epub


 

FOLLOW ME

  • Facebook Classic
  • c-youtube
This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now