Please reload

Recent Posts

I'm busy working on my blog posts. Watch this space!

Please reload

Featured Posts

Jesu li mravi uvijek u pravu? Ili Μαυροβλάχοι (Morlaci)?

May 21, 2017

Predizborna je bila šutnja, tako da sam bio mučaljiv, jedva sam koju progovorio, jer sam čovjek od poštivanja reda i zakona. Istina, rado bi rekao nekoju o predizbornoj šutnji koju ne remeti pošteni narod, ali ju remeti svećenstvo, ali neću sad opet o političarima u haljinama. Oni će uvijek glasati za iste, one koje će im omogućavati povlašteni položaj u odnosu na građane, kao zadnjih barem tisuću godina.

 

Malo sam pročitao i o Thompsonu, koji je po uzoru na velikane Franju Tuđmana i Zdravka Mamića rekao da su ljudi koji ne vole njega ljudi koji ne vole Hrvatsku. Pozvao se i na 250.000 svojih obožavatelja i lajkatelja na fejsu. Kada sam se išao glasati, za onaj jedan cubicle od kartona je sjeo popriličan odvratnik koji je, čim je sjeo, na glas krenuo: "Gradonačelnik, Milan Bandić, dalje ne moram ni čitati." Ekipica iz odbora mu je rekla da ne čita na glas, ali fontanoljubac je sveudilj čitao na glas i predizborno/izborno ne šutio, pa je bilo baš dobro da sam čovjek koji poštuje red i zakon. I da nisam nešto mlađi, jer me to onda ne bi sprečavalo. Čak se i jedna mlada djevojka, pretpostavljam tek punoljetna, uspjela naljutiti na tog pučanina bremenitog alkoholom i nametljivošću, a siromašnog manirima i kućnim odgojem.

 

Obavim ja tako glasanje i odem na Trešnjevački plac po ćevape, svečarski, ipak su izbori praznik demokracije. Naručio sam one s kajmakom, kojem nisam prebrojio krvna zrnca, ali sumnjiv je da iz Srbije, jer je vrlo ukusan. U zadnje vrijeme crkva u Trešnjevke, budući da joj nikad dosta vjernika, organizira nedjeljom molitve i glazbene performanse na placu, gdje zazivaju Svevišnjeg, i to uz pomoć poprilično glasnog razglasa. Netko je, po mojem sudu, u cijeloj toj situaciji pomalo nagluh, jer ako je potrebno najmanje kilovat razglasa da bi te Gospodin čuo...

 

U svakom slučaju gospođe koje su pekle ćevape nisu bile zadovoljne:

 

Gospođa koja peče ćevape: "Em radim nedjeljom, em svako malo dođe neki kretenski pripiti šaljivdžija, a sad mi i ove babetine uriliču tu."

 

Gospođa koja sjecka luk (oprezno): "Je, nadam se da bu to brzo gotovo."

 

Pa ja odem do misionara i poslikam ih mobitelom, izazvavši kod njih nepovjerenje i kulturni šok. Nepovjerenje jer. "Šta ti tu nas slikaš", a kulturni šok jer sam bio obučen u crno, pa nisu znali jesam li prijatelj ili mrzitelj svega što je Rvacko, po njihovom kriterijima. Poslušam ja ponovno to nabožno nadvikivanje i zaključim da to ipak nije za mene i da im se neću priključiti, koliko god me vuklo da malo zapjevam, barem "Žuža, Žuža, zakaj nemaš muža" ili "Imao sam deset žena, sve ih snađe smrt". Nije mi se sviđalo ni to što Trešnjevčani taj plemeniti čin vjere zaobilaze u širokom luku i u očima im se očitava određena izražena fontanofobija. I Trešnjevku se ne naziva crvenom radi komunizma, kako misle "domoljubi" nego radi kupleraja, ali to znaju samo časni i hedonistički Trešnjevčani.

 

Skupilo se tamo tek tridesetak ljudi, koji su pjevali što glasnije mogu i čulno u tome uživali skoro kao oni pripadnici Hare Krishne. Ta brojnost, tojest, izostanak brojnosti je nešto što me začudilo. Ako Thompson može računati na 250.000 svojih uruk hajeva, to je već poprilična količina. Ako pak Mikrodrakula i Mickey Fontana mogu te iste pijane i škrbave uruk hajeve kao poslušnu morločku vojsku poslati na građane Zagreba, znači da to nije bez veze stvar.

 

Brojnost pripadniku daje osjećaj zajedništva i pripadnosti i ljubav prema području koje su silom, namještaljkama ili lukavstvom zauzeli njegovi rođaci i istomišljenici. Možete li si zamisliti kakav je moćan osjećaj biti mrav u velikom mravinjaku, koji kontrolira dobar dio šume u kojoj se nalazi? Moćan, moćan. A tek si mrav, a ne poduzetnik.

 

Možete li si zamisliti osjećaj kada ste mala meduzica koja, s ostalim slični frendovima, čini Veliki koraljni greben? I još s ponosom može ustvrditi da su one sve prave meduzice, nema ih lažnih, dok se npr. predstavnici koordinacije "branitelja" nika ko ne mogu pohvaliti svojom autentičnošću, jer ih je pola ipak lažnjaka, što svi zajedno kriju ko zmija noge. Al broj je broj. Skupi se njih sto tisuća i to je znak da su svi isti i tko drukčije ne misli, najebo je.

 

Takav je i Veliki koraljni graben. Pojavi se tamo gomila malih polipa i svi su kao jedan. Ljuti dušmani su im ljudska nebriga, razorni kapitalizam i globalno zatopljenje. I skupe se oni tako, ali ni riječi o vukovima, vitezovima, poskocima i inim elementima obožavanja države. Čini mi se, sada se u meni probudio bijes (i Dražen Zečić), da Veliki koraljni greben snažno zaboli za vukove, poskoke i sve te sastavnice otmjenog i osviještenog urbanog života. Mislim da oni nisu željeli Hrvatsku i poslužit ću se porukom svima znane svete osobe: "Nek crknu." A kak bumo dalje? Bumo videli.

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Follow Us
Please reload

Search By Tags