Please reload

Recent Posts

I'm busy working on my blog posts. Watch this space!

Please reload

Featured Posts

Malo mi za sriću triba

May 22, 2017

 

 

Dok, s druge strane, da bih bio nesretan treba se spojiti više stvari, npr. nedostatak budućnosti, opći nemoral i lopovluk, nedostatak posla, degeneracija društva u mračni srednji vijek i sl. Sva je sreća da kod nas toga nema.

 

Ne znam kako vama, ali ja poprilično razlikujem domovinu od države. Domovina su one lijepe slike koje ljudi stavljaju po fejsu i onda svi stranci govore kako živimo u raju na zemlji. To je ona ista strukturalna logička pogreška koja postoji diljem svijeta. Što ljepša zemlja, to problematičniji stanovnici. Sto puta sam čuo salonske ljevičare koji žele otići na Kubu "dok je još komunizam". Neki su se od tamo i vratili, ali su tvrdili da tamo ljudi doslovno nemaju ništa, osim izvrsne zdravstvene skrbi. Nemaju ni za jedno piće, pa piju vodu i veselo plešu. I da je to jebenica.

 

Pa si ja mislim, tj. pitam se: jel samo meni tu nešto nenormalno? Naime, ja uživam u čudesnim šumama Gorskog kotara, slikovitoj Istri i prekrasnim Kornatima, ali to nije država, jer je to sve postojalo i prije nego što su se tu naselili Hrvati, i, sedam

stoljeća kasnije, Rvati. Oni koji su odgovorni za današnju hrvatsku državu su pretežno Rvati.

 

Borili smo se za tu državu, nesvjesni, sve je jasnije, dogovorenog rata i onog što nas čeka. Očekivali smo Švedsku, a dobili ovo što imamo. Država je postala zubata neman, koju na nas puštaju razni Hanžekovići i Linići. Država ne napada krupne primjerke, njih štiti i kad su najkriviji, nego samo obične građane. I to ne sve, nego samo one koji su potpuno nevini ili baš nemeju nimalo novaca, pa ih se izbacuje iz vlastitih domova ili ih se trpa u zatvore radi neplaćene televizijske pretplate. Dakle, to bi bila ta država.

 

I tako si razmišljam, kako sad? Nisam zadovoljan, ali malo pive i pokoji ženski osmijeh bi mogao pomoći. Mogao bi i s Tomijem nešto i skuhati u Jabukoj. Mogla bi i neka svirka. Ma prošetat bi se mogo po šumi, ali to već spada u domovinu, a to je lijepo. U svakom slučaju sreća se nalazi tamo gdje je najamanje očekuješ. Tako ja vidim da moram ići na poštu po pismo od Porezne uprave. Odmah mi je palo na pamet da su opet krenuli (prije dva mjeseca su mi htjeli naplatiti 25.000.000 kuna za struju), pa sam se malo pobunio.

 

Napetost raste. Čekam u dugačkom redu. Gospođa na blagajni mi (napetost raste) ne može naći tu pošiljku. Nalazi je i na njoj piše "Ovršni postupak". A ja si mislim, jebogailija, još ću u zatvoru završit, kako je krenulo.

 

No, otvorim ja tako to pismo i tamo me oni iz Hrvatskih voda obavještavaju da odustaju od ovrhe i da smo si okej, jer sam i onako sve to debelo preplatio. I sad sam sretan i barem za danas mislim da možda država je zakurac, ali domovina je stvarno super. Malo mi za sriću triba, kak bi velili Dalmoši. Premda se ne veli triba, nego trebica. Nadam se da nisam povrijedio nečije lingvističke osjećaje. 

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Follow Us
Please reload

Search By Tags