Please reload

Recent Posts

I'm busy working on my blog posts. Watch this space!

Please reload

Featured Posts

I vukovi bježe kad ovce polude

August 9, 2017

Kad sam bio mali išao sam u osnovnu školu na zagrebačkoj Trešnjevci. Škola se nije puno razlikovala od ostalih, ali se ipak u njoj osjećao neki vid prvobitne zajednice. Naime, svi pećinski zakoni i regule ponašanja bile su prisutni, tako da je najjači mužjak dobivao najljepšu ženku, a kroz piramidu statusa u društvu dolazilo se šakama. Dakako, i među desetogodišnjim klincima bilo je onih koji su pameću pobjeđivali šake i ponekad bi se na društvenoj ljestvici uspeli više od prirodno agresivnih. Ja sam bio negdje u sredini. Kada bi netko pao razred, odmah bi htio silom zavladati i većinom bi mu uspijevalo. Barem tri četvrtine klinaca mirno bi trpilo teror, dok bi nas par, koji bi se usudili pomlatit s nasilnikom, bili pušteni na miru. Većinski dio klinaca nije se to usudio pa su nam malo zavidjeli, bojali su nas se, ali su nas na neki način i poštovali. 

 

U razredu smo imali jednog momka koji je bio pao dva razreda. Bio je za glavu veći od najvišeg od ekipe i već je imao razvijen um nasilnog kriminalca. Znao bi zlostavljati druge klince na različite načine: batinama, ucjenama i tjeranjem da se nažica lova i kupe mu se cigarete. Također, otimao je svima lovu za užinu i vrijeđao bi curice, govoreći im da su glupe i ružne. Dakle tu se radilo o pravom zlikovcu, koji se kasnije pretvorio u rasnog kriminalca, koji nije doživio ni dvadeset pet godina, jer osim što je bio zao, bio je i iznimno glup pa se družio s krivim ljudima i nastradao.

 

No, vratimo se na trenutak na jedan zanimljiv događaj. Zlostavljana većina obratila se nama, žaleći se da ih Dudo gnjavi i da im je toga dosta. U našem društvu je bio jedan jako pametan dječarac, koji je kasnije napravio vrhunsku znanstvenu i diplomatsku karijeru, čudo jedno za Trešnjevčana. On im je lijepo rekao da smo mi ekipa koja ne podnosi ni nasilinike, niti podržava ovce, pa nek ne računaju na nas, jer mi imamo ozbiljnijih poslova, kao npr. nogomet, zidne novine i prvi katastrofalno loš bend. Moša (to mu je nadimak) rekao je predstavnicima ovaca da njemu nije jasno kako jedan jedini čovjek može maltretirati dvadesetoro i više ljudi. Pa su se jednog dana, posramljeni njegovom kritikom, svi skupili i prebili Dudeka (i cure i dečki) na mrtvo ime. Nakon toga, nije se više usudio maltretirati ljude iz razreda, pa se prebacio na neke druge školarce.

 

Poznato? Ovo nije poučna didaktička bajka, nego stvarno istinita priča, koja se lako može primijeniti na našu svakodnevicu. Dakle, nemamo samo jednog zločinačkog nasilnika, zlog vuka, nego se tu radi o pozamašanom čoporu grabežljivih vucibatina i cijelom narodu ovaca. Među tim ovcama postoji sitan sloj rogatih ovnova koji se ne daju dirati, a njih vukovi ni ne diraju, jer im je puno zgodnije maltretirati i izrabljivati tihu i neodlučnu većinu. No u ovom slučaju su pretjerali i napravili su, kak narod veli, dreku pljusku. Momci u haljinama, kao operativni dio vučjeg čopora, uredno su uvijek uspijevali zavaditi dvije skupine ovaca, pa su ih vukovi na miru mogli derati i njima davati dobar dio plijena. Tu su ovaj put zakazali, jer su ovce napokon shvatile da neće preživjeti ako se ne suprostave. Kada su vidjeli da se ovce dižu na noge vukovi su se na trenutak povukli i podvili repove, razmišljući da će već oni sjebati te krznate bezveznjake, prvom prilikom. 

 

Svi mi znamo tko su vukovi, a tko ovce, ali tko su oni koji su se odmah priključili, čim su se ovce organizirale? E, to su opozicijski političari. Odjednom se tu pojavio naglo narodno osvješteni SDP i zagrmio pravednički, kao da nisu baš oni prvi htjeli progurati taj drumsko razbojnički namet. Pa se pojavila viralna gnjavaža u režiji Živog zida. Mostaši su cijelu stvar odšutili, jer su ima tako reki njihovi gazde, koji ne moraju plaćati porez, pa ih baš briga za tu cijelu stvar. Dakle, u ovom slučaju, zloćudni bully Dudo povukao se prije nego su ga isprebijale cure i slabiji dečki. Pametno. 

 

U Polineziji postoji izreka: ako meduzu dovoljno dugo udaraš štapom izrast će joj zubi, pretvorit će se u jazavca i odgrist će ti nogu. Dakle, cijeli je svijet sazdan na isti način, samo se treba probuditi, u skrovitoj ladici pronaći davno zagubljena i zaboravljena muda, dići glavu i krenuti. Nema tog nasilnika koji neće ustuknuti pred ujedinjenim i mnogobrojnim meduzama.

 

p.s. Ovu priču o Polineziji sam izmislio. Također si nisam mogao pomoći ;)

 

Ukoliko vam se sviđa kolumna, molim lajkajte ju i šerajte. Hvala.

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Follow Us
Please reload

Search By Tags