Please reload

Recent Posts

I'm busy working on my blog posts. Watch this space!

Please reload

Featured Posts

Izbjeglice, a ne dezerteri

December 21, 2017

Biskup Košić je posebna vrsta svećenika. Zapravo je on pravi pravcati antisvećenik i, uz Bozanića, predvodnik cijele jedne struje u našem društvu, temeljene na teškoj ljudskoj i moralnoj degeneraciji i bezdušnosti. Ta negacija svega časnoga, pristojnog i dobrog je sveprisutna u našem društvu, tako su većina naših političara jednostavno neljudi, a suci i sudstvo su nepravedni i korumpirani. No, vratimo se na problem modernog hrvatskog izbjeglištva.

 

U našoj povijesti bilo je više značajnih zbjegova naroda, pretežno uzrokovanih ratovima ili pak nekom pošasti, kao što je to svojevremeno bila peronospora. I danas svjedočimo pošasti zvanoj peronospora. Da bi nesreća bila veća, momci iz peronospore ne prežu ni od čega, tako da su jako uspješni, poput divljih zvijeri među pitomim travojedima. Mnogi od njih imaju umove i mentalitet kriminalaca pa od svoje poštene okoline očekuju da ne govori o njihovim nedjelima, jer su onda drukeri i izdajnici Hrvatskog naroda. Ne pošteni ljudi koji raskrinkavaju kriminalce, nego ni manje ni više nego izdajnici Hrvatskog naroda. A glave Zagrepčana i Riječana bi trebalo nabiti na kolac, kako na vjeronauku djecu uči vjeroučitelj Bagarić, za kojeg me živo zanima što će mu se dogoditi zbog poticanja na ubojstvo, što je ozbiljno kazneno djelo. Vjerojatno ništa, jer Hrvatska nije krimi serija. U krimi serijama zlikovci ipak na kraju najebu.

 

Slobodno možemo reći da je Hrvatska postala zemlja u kojoj pošten čovjek ima šanse kao gruda snijega u paklu, a kada se neka nesretna zemlja nađe u toj situaciji u pravilu prvo dolazi do vala iseljavanja, a tek kasnije do formiranja nekog pokreta otpora. Biskup Košić jednostavno ne može podnijeti da ljudi odlaze iz Hrvatske, jer mu to nikako ne odgovara. Odlaskom Hrvata, vjernika smanjuje se broj onih koji će slušati njegovo sijanje mržnje i financirati ga pa je, ljut kao vrag, sve te ljude proglasio dezerterima. Bozanić je, pak, rekao da ljudi odlaze "jer je to danas moderno". Koliko ti moraš biti onkraj dodira sa stvarnošću za takvu izjavu?

 

Netko je rekao: "Ne moraš pucati da bi ubio čovjeka, samo mu daj otkaz i blokiraj mu račun." Naša sadašnja vlast, a i prethodna esdepeovska rade upravo to. Genocid. Isisavaju novac od građana, sve dok ljudi ne dođu na rub egzistencije i budu prisiljeni otići u neku stranu, manje maćehinsku zemlju, gdje će biti okruženi boljim, ljubaznijim i poštenijim ljudima i biti tretirani kao ljudi. Čini se pomalo da smo, barem u EU, najgori. Nemjerljiva je to sramota za svakog tko stvarno voli svoju zemlju, tj. pravi je patriot, da ne koristim kompromitiranu riječ domoljub, kako sami sebe zovu proračunoljubi.

 

Malo još o biskupu koji sirote izbjeglice zove dezerterima. Taj čovjek ima sve izvanjske odlike visoko rangiranog svećenika: nadmenost, ultra desnu političku orijentaciju te ljubav prema zlatom prošivenim dugim haljinama i skupim automobilima. To bi nekako bilo ono što svakodnevno vidimo. No on je čovjek čiji karakter ne bi dobro prošao pri Božjem sudu, jer on je od Isusovog učenja dalje od bilo kojeg sotonista. Ako su oholost i srditost smrtni grijesi, a jesu, ne piše mu se dobro, jer je on jedan od najoholijih i najsrditijih ljudi u Hrvata. Sam vrag zna što je sve utjecalo na neko siroto dijete da se pretvori u takvog čovjeka.

 

Ljudi znaju reći: "Koga ste se vraga navadili na tu Crkvu? Zašto ne spominjete dobre svećenike koji se bave humanitarnim radom?"

 

Odgovor je vrlo jednostavan. Ti dobri su jedva primjetni, za razliku od onih loših, čijih su odvratnosti puni portali i novine. Isto tako, stvar je i u vjernicima, koji na ispade Košića, Stojića, Bagarića i sličnih zlikovaca nikako ne reagiraju, pa time cijelu stvar, čini se, prešutno i odobravaju, baš kao što većina građana ne reagira na izrabljivanje sirotinje od postojeće bezdušne vlasti. I što sada? Hoće li svi normalni građani otići u izbjeglištvo, a na njihovo mjesto će doći "domoljubi" kao krvožedni vjeroučitelj Bagarić? To je pitanje na koje se, na žalost, već pomalo nazire odgovor, osim ako se ne probudimo i hitro krenemo djelovati, koristeći sva demokratska sredstva otpora. Odmah. Sada. Ne sutra, jer sutra bi moglo biti prekasno.

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

Follow Us
Please reload

Search By Tags