Treći nos

Dio prvi - Igrokaz staklenih glava
 

Sudbina često znade spojiti ljude koji naoko nemaju puno toga zajedničkoga. Istina je da su sva trojica naših junaka rođeni u Zagrebu i vrzmali su se kao tinejdžeri po sličnim mjestima, ali slučaj je htio da se prvi puta sretnu i upoznaju tek u kuglani kod Dragaša, kad su bili već posve zreli ljudi. Fabricio je bio odavno oženjen i preuzimao je očevu firmu, Kamilo se povezao s jednom marketinškom tvrtkom u Austriji, a Anđelko, vrativši se iz rata i zaradivši nešto više na jednom honorarnom poslu s Unproforom selio je svoju radnju za otkup lom zlata i očnu optiku na prestižnu gornjogradsku Opatovinu.

Poslovni mu je prostor uletio posve slučajno: njegova susjeda, koju su svi, neovisno o godinama, zvali tata Zdenka, u jednom je razgovoru spomenula da je stari postolar Hanžek s Opatovine otišao u starački dom, a da njegova unuka želi iznajmiti prostor za tihi obrt nekome poznatom. Naime, stari je Hanžek u međuvremenu, osim što bi s vremena na vrijeme znao netragom nekuda odlutati, kaptolske Franjevce stao oslovljavati sa: “ljumruke, gospodična”, a susjedima je pričao o nekom podzemnom svijetu, vremenskim iskrivljenjima i arapskim misliocima, što se doimalo nekako nepriličnim čak i za njegovu uznapredovalu staračku demenciju.
 

Gospođa je Ljubica odmah uočila dobru priliku i platila Branki, mladoj Hanžekici, godinu dana unaprijed, čime je ona pokrila troškove staračkog doma za djeda i još joj je ostalo za par grama finoga pročišćenoga speeda i nekoliko osvježavajućih tripova. Branka i njezin dečko Držislav svojevremeno su djedu poklonili monografiju o dvorcima i kurijama hrvatskog Zagorja koju je mladić jednom našao na svome tavanu. Strpavši ga u dom, ponovno su mu je poklonili, a stari je postolar bio oduševljen time kako je njegova mala pažljiva i kako se brine za voljenog djeda. Tu bi mu knjigu Držislav svako malo nanovo ukrao, a Branka bi mu je ponovno poklonila, na što bi se on opetovano oduševio i dao joj nešto od svoje skromne ušteđevine, ganut do suza, jer to ga je podsjećalo na "draga mu vremena lijepe mladosti kada je često znao ići s biskupom u lov".
 

Anđelko je na početku negodovao zbog toga što ga gospođa Ljubica nije ništa pitala i sve je platila njegovim novcem, no kasnije je zaključio da je to ipak stvarno dobra lokacija te da bi to na Slavicu moglo ostaviti presudan dojam koji bi napokon mogao rezultirati toliko žuđenom penetracijom. Uzeo je ključeve od radnje i otišao pogledati što će mu sve trebati za adaptaciju.

FOLLOW ME

  • Facebook Classic
  • c-youtube
This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now